LOVAČKO DRUŠTVO „SRNDAĆ“ HRELJIN
Lovište br. VIII/126 Hreljin
PREDGOVOR
Lovno područje Lovačkog društva za uzgoj i zaštitu divljači „Srndać“ Hreljin obuhvaća dio Hrvatskog primorja, koje se prostire od mora pa sve do vrhova planina – grebena pa se pogledom po dubini i širini može obuhvatiti s morske strane.
Lovište obuhvaća 5730 hektara, a omeđeno je s južne strane morem, s istočne strane Vinodolskom dolinom i crikveničkim planinskim područjem, sa sjeverne strane područjem Gorskog kotara, a sa zapadne granicom Lovačkog društva „Tuhobić“ Krasica.
Od 5730 ha, na lovne površine otpada 3300 hektara.
Naseljenost ovog područja seže u Rimsko doba, pa je za predpostaviti da su se ljudi već tada bavili lovom.
Iz ranijeg srednjevjekovnog razdobjla o lovnoj djelatnosti, osim nekih pojedinosti koje se isčitavaju iz Hreljinskog urbara, nema.
Ukinućem kmetstva oko 1780. god., nastali su novi uvjeti slobode. Sloboda lova se je zlorabila, lovilo se sve što je postojalo u prirodi, najčešće pomoću zamki. Legalno su lovili imućni i privilegirani, te mali čovijek koji se je domogao puške i lovne dozvole, ali i lovokradice, koji su u krivolovu nalazili značajan izvor za preživljavanje, recimo da se je ovakvo stanje održalo sve do značajnijeg porasta životnog standarda.
Utjecaj Prvog Zakona o lovu u Hrvatskoj i Slavoniji 1871. god. nije imao većeg utjecaja na lovne prilike u Hrvatskom primorju, pa tako i na hreljinskom lovnom području.
Nije poznato kako je bila organizirana lovna djelatnost, pod kakvim se uvjetima legalno lovilo i je li bilo domaćih lovnih zakupnika. Lovačkih udruženja nije bilo, jer je u to vrijeme, uz nekoliko društava u Hrvatskoj, na području Primorja, postojalo samo lovačko društvo u Kastvu.
Sasvim je sigurno da su se mnogi na području tadašnje općine Hreljin bavili lovom, u skladu sa tadašnjim zakonskim mjerilima, i uz odobrenje općinskih vlasti, bilo putem zakupa ili obične dozvole uz odgovarajuću naplatu.
Poznato je da su pojedini imućniji članovi Lovačkog društva iz Sušaka uzimali u zakup mnoga lovišta u bližoj i daljnjoj okolici grada. Tako su prema usmenoj predaji i sjećanju dolazili kočijama do Hreljina ili vlakom do Plasa ili Zlobina. Pri tome su im mještani, prilikom njihovog nastupa, pomagali kao nosači, pogoniči i slično.
S velikom sigurnošću može se tvrditi da su u tom razdoblju djelovali, kao zakupnici lova, i lovci vrlo imućne i poznate obitelji iz Hreljina Polići – Šumići, čiji su se potomci i kasnije bavili lovom.
Jedan od prvih poznatih zakupnika lova na hreljinskom lovnom području bio je tadašnji općinski liječnik iz Kraljevice dr. Mijo Kosić, koji je u Kraljevicu došao 1898. god. sa suprugom Viktorijom. Zakupivši dio lovnog terena aktivno je lovio u društvu sa suprugom, koja je slovila kao izvrstan lovac. To je bio, i u širem smislu, jedinstveni slučaj da je djelovala žena-lovac.
Iz ovih parcijalnih i nedovoljno argumentiranih podataka proizlazi da u tom razdoblju nije postojala mjesna lovna družina niti neki istaknuti domaći lovac. Sigurnoje da su uz ove legalne lovce postojali ljudi koji su se potajice bavili lovom, dakle krivolovom.
Na području tadašnje katastarske općine Hreljin i Ružić-Selo redovito su postojala dva do tri poljara i jedan lugar, koji su brinuli i o divljači. Dok su lugari čuvali visoku šumu poljari su to činili na području niskog raslinja od Zlobina do Bakarca.
Znatan napredak lovstva nastao je poslije donošenja Zakona o lovu iz 1931. godine.
Na zahtijev sreskog načelnika i Udruženja lovaca Hrvatskog primorja na Sušaku se pristupilo sređivanju lovačkih prilika na širem lovnom području općina: Hreljin, Ružić-Selo, Zlobin, Dol-Križišće, Kraljevica, Šmrika i Bakarac.
Prvi potez u tom pravcu svodi se na kategorizaciju lovnog područja i raspisivanje natječaja za davanje lovišta u zakup na osnovu dražbe.
Lovište je podijeljeno na dvije osnovne kategorije: visoko lovište obuhvaća sjeverni gorski dio katastarskih poćina: Hreljin, Ružić-Selo i Zlobin, sve do granice fužinske katastarske općine i nizinsko lovište na području kraškog dijela Hreljina, ispod željezničke pruge, te područje katastarskih općina: Dol-Križišće, Kraljevica, Šmrika i Bakarac. U organizacionom smislu to stanje se, sa malim izmjenama, zadržalo do danas.
Od imućnijih mještana – lovaca koji su lovište dobili zakupom bili su:
– Ivan Polić – Šumićev, iz Hreljina
– Dragutin Polić –Šumićev, iz Hreljina
– dr. Mijo Kosić, iz Kraljevice
– dr. Hanibal Capponi, iz Kraljevice
– Stjepan Dragustin, iz Križišća
Drugo zakupničko razdoblje nastalo je 1939.godine, kada je 31. srpnja 1939. god. završilo prvo zakupničko razdoblje. Gospodarstvena vrijednost lovstva nije se znatnije izmjenila. Lovom su se bavili imućniji građani, dok su siromašniji ako su imali lovačke strsti, i zbog opće koristi, najčešće bavili krivolovom pomoću zamki. Nerijetko je dolazilo do sukoba između lovaca i krivolovaca, ali i do prekomjernog tamanjenja divljači s jedne i druge strane.
Ovakvo stanje, sa svim poteškoćama koje donos rat, potrajalo je do 1945. godine.
Novi društveno-politički sustav i prijelaz na drugačije gospodarstvene oblike života postavio je pred lovce nove zadaće, kojima nije mogao svatko udovoljiti.
Prva i posebno značajna etapa na novom razvojnom putu bilo je razdoblje od 1945. god. do 1951. godine. Karakterizira ga prijelaz na samoupravne gospodarsko-društvene odnose, pa je lovstvo poprimilo sasma nove oblike i drukčije usmjerenje u odnosu na prijeratno.
POVIJEST LOVAČKOG DRUŠTVA „SRNDAĆ“ HRELJIN
Osnivanjem Lovačkog društva „Žalac“, 28.listopada 1945. godine u Hreljinu započinje novo razdoblje koje, slijedeći društvene i unutarnje promjene, postoji i danas.
Lovno područje obuhvaćalo je upravne općine i zemljišne zajednice: Hreljin, Ružić-Selo, Zlobin i Bakarac. Zainteresirani lovci iz Kraljevice, Križišća, Dola i Šmrike nisu bili uključeni u novo Društvo, jer su ta mjesta bila priključena tadašnjem kotaru Crikvenica.
Nedugo nakon osnivanja, Društvo pod utjecajem članova iz Zlobina i članova iz Rijeke, seli u Zlobin (zbog tadašnjih političkih prilika predratni hreljinski lovci nisu imali nikakvog utjecaja na zbivanja).
Promjene na području lovišta i dalje su intenzivne.
U prvoj polovici 50-ih godina dolazi do znatnih promjena u Društvu. Nakon što su katastarske općine Križišće-Dol, Šmrika, Bakarac i Kraljevica pripojene Sušačkom kotaru, njihovi lovci, uključeni su u Lovačko društvo „Žalac“ Zlobin. Zbog otežane komunikacije, loših prometnih mogućnosti, ali i zbog želje da se osamostale, lovci iz Kraljevice zatražili su 1954. god. osnivanje posebnog lovačkog društva za svoje potrebe, s tim da se odrede nove granice lovnog područja. Nadležna tijela udovoljila su njihovom zahtijevu, te je 1955. god.osnovano Lovačko društvo „Kavranić“za područje: Kraljevica, Bakarac, Šmrika i Križišće-Dol, sa sjedištem u Kraljevici. Lovačkom društvu „Kvaranić“ prilaze i drivenički lovci.
U Lovačkom društvu „Žalac“ sa sjedištem u Zlobinu ostali su članovi iz Hreljina i Zlobina.
U skladu sa traženjima krovne lovne organizacije da se imena lovačkih društava daju po vrstama divljači, društvo mijenja ime u “Srndać” koje nosi i danas.
—————————————————————————————————————————————————————————————————————————————-
Ovo je sažetak iz monografije autora prof. Milivoja Čopa koju je Društvo izdalo 1999. u kojoj je detaljno dokumentirana povijest društva.